Savez Roma u Republici Hrvatskoj
“KALI SARA“, nastavlja dugogodišnju tradiciju Udruge za promicanje obrazovanja Roma u Republici Hrvatskoj (UZOR) “KALI SARA” i jedna je od najaktivnijih romskih udruga koja djeluje na području cijele Republike Hrvatske i okuplja najviše članova romske zajednice. Također, struktura članstva Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“ govori o odličnoj suradnji sa brojnim udrugama romske nacionalne manjine, a posebno sa Vijećima romske nacionalne manjine na razini županija, gradova i općina. Osnovana je u srpnju 2007. godine, a njen osnivač i prvi predsjednik bio je gospodin Veljko Kajtazi, saborski zastupnik dvanaest nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.

Kontakt brojevi/mailovi:

SUZANA KRČMAR, predsjednica

00385 (0)1 8887 673 predsjednik@kalisara.hr
00385 (0)95 826 5806

ANDREA ŠIMEK, tajnica

00385 (0)1 8887 673
tajnik@kalisara.hr
00385 (0)95 826 5806


Romska beba

Danas je općeprihvaćena činjenica da su Romi narod indijskog podrijetla koji je živio na prostoru središnje Indije. Povijesni podaci koji eksplicitno govore o početku seobe Roma relativno su skromni. Sve do 19. stoljeća kružile su različite pretpostavke o pradomovini romskog naroda i razlozima njihovih migracija. Primjerice, Donald Kenrick (1929. – 2015.), jedan od najznačajnijih svjetskih autora koji je proučavao romsku povijest, određuje 3. stoljeće, za vrijeme vladavine perzijskog šaha Ardašira I. (224. – 240.), kao početak seobe Roma. Uzrokom migracija Kenrick navodi nesigurnost života na području Indije.

Iz povijesno-lingvističke rekonstrukcije Franca Miklošiča (1813. – 1891.) može se zaključiti kako Romi potječu iz sjeverozapadne Indije. Iz tog prostora, tijekom stoljeća, plemena su se kretala u skupinama preko Afganistana i Perzije. Dio plemenskih skupina kretao se u smjeru Sirije i Egipta, uz sjeverozapadnu Afriku, te preko Gibraltara u Španjolsku. Najveći dio romskih plemenskih zajednica preko Turske dolazi u Europu, a u Turskoj i Grčkoj zadržali su se od 10. do 14. stoljeća.

Među znanstvenicima je popularna i Kannauj teorija o uzroku i početku romskih migracija u Indiji. Prema toj teoriji vojska perzijskog sultana iz grada Ghaznija (danas u Afganistanu) krenula je u zimi 1018. godine u osvajački pohod na grad Kannauj u Indiji. U gradu je živjelo oko 50 000 stanovnika koji su većinom bili plemići, umjetnici i obrtnici. Osvajači su zarobili cjelokupno stanovništvo, bogate i siromašne, svijetle i tamne, odrasle i djecu. Robove iz Kannuaja prodavali su u Ghazniju i Kabulu, a neki kasniji povijesni izvori govore da su robovi preplavili Khorassan i Irak. Ova teorija nije u potpunosti prihvaćena jer, uz ostale nedostatke koje povjesničari navode, pokušava generalizirati i pojednostaviti kompleksne uzroke migracija iz Indije.

 

Točno vrijeme početka migracija još je uvijek predmet razmatranja, ali većina povjesničara i znanstvenika suglasna je oko toga da su se migracije odvijale u nekoliko različitih faza, odnosno da se nije radilo o jednokratnom egzodusu. Budući da je povijest Roma isprepletena s indijskom poviješću za potpunu i točnu rekonstrukciju romskih migracija trebalo bi, prije svega, imati više podataka o povijesti Indije. Nedostaju i precizniji podaci iz zemalja u kojima su Romi obitavali. Nomadski način života Roma te negostoljubivost i nepovjerenje domicilnog stanovništva, kao i okrutnost državnih vlasti prema Romima, rezultiralo je gubitkom velikog dijela povijesnog i kulturnog nasljeđa.

Romski narod u Europi tijekom stoljeća nazivan je brojnim imenima pa su i zbog toga nastali nesporazumi u rekonstrukciji povijesnih kretanja. Europljani su vjerovali da Romi dolaze iz današnjeg Egipta jer su mnoge romske zajednice došle iz Egipta, preko Mediterana, u Europu. U drugim izvorima pronalazimo da su Romi podrijetlom iz “Malog Egipta”, a što je zapravo bila pokrajina Gipa blizu grada Metone na Peloponezu, gdje su Romi također obitavali. Iz zapisa o egipatskom podrijetlu Roma koji su pronađeni u regiji Modon na području Venecije, povjesničar Angus Fraser (1928. – 2001.) zaključuje da su se Romi na tim područjima u 14. i 15. stoljeću sami predstavljali kao Egipćani.

Usprkos turbulentnoj povijesti, romski narod je tijekom tisućljetnih migracija uspio sačuvati svoj kulturni identitet. Uvijek se ističe kako su kulture različitih naroda utjecale na romsku, ali bitno je primijetiti da je i romska kultura ostavila upečatljiv trag na kulture naroda s kojima su dolazili u kontakt. Romi su bili vrsni zanatlije, primjerice kovači, korpari, starinari, koritari, potkivači i obučari, a svoje su zanatske vještine donijeli u Europu i u druge krajeve u koje su imigrirali. Talentirani romski glazbenici često su bili pozivani na dvorove europskih vladara, a povijesni izvori spominju i plesačke ansamble koje su uglavnom činile Romkinje.

Izložba prati kronološki slijed romskih migracija – prvu migaciju iz Indije u Europu, a zatim u Bizant; drugu migraciju Roma sredinom 19. stoljeća do Drugog svjetskog rata; genocid nacističkog režima nad Romima; treću migraciju Roma u drugoj polovici 20. stoljeća; prikaz romske zajednice u današnjem društvu.

 

Start typing and press Enter to search