Savez Roma u Republici Hrvatskoj
“KALI SARA“, nastavlja dugogodišnju tradiciju Udruge za promicanje obrazovanja Roma u Republici Hrvatskoj (UZOR) “KALI SARA” i jedna je od najaktivnijih romskih udruga koja djeluje na području cijele Republike Hrvatske i okuplja najviše članova romske zajednice. Također, struktura članstva Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“ govori o odličnoj suradnji sa brojnim udrugama romske nacionalne manjine, a posebno sa Vijećima romske nacionalne manjine na razini županija, gradova i općina. Osnovana je u srpnju 2007. godine, a njen osnivač i prvi predsjednik bio je gospodin Veljko Kajtazi, saborski zastupnik dvanaest nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.

Kontakt brojevi/mailovi:

SUZANA KRČMAR, predsjednica

00385 (0)1 8887 673 predsjednik@kalisara.hr
00385 (0)95 826 5806

ANDREA ŠIMEK, tajnica

00385 (0)1 8887 673
tajnik@kalisara.hr
00385 (0)95 826 5806


Rana povijest Roma

1200. –1700.

Rana povijest: raseljavanje Europom i prva protjerivanja

Zahvaljujući većem broju zapisa o Romima od 1400. godine do danas može se preciznije odrediti njihova migracija kroz Europu.

Povijesni izvori u obliku pisanih dokumenata iz starih rumunjskih kneževina, Moldavije i Vlaške, spominju Rome –  Atigane” ili Tigane”. U dunavskim kneževinama Romi su zbog svojih vještina i zanata bili važan ekonomski faktor pa su ih sprječavali da putuju. S vremenom, postali su vlasništvo države, crkve ili veleposjednika i stoljećima su bili robovi, sve dok 1856. godine u Rumunjskoj nije ukinuto ropstvo. Pretpostavlja se da su Romi došli u Kraljevinu Ugarsku polovicom 14. stoljeća. Zbog znanja o obradi metala i kovanja oružja bili su primljeni s većom naklonošću nego u drugim zemljama i postali su kraljevi štićenici, što je značilo da je kralj morao odobriti korištenje njihovih usluga u privatne svrhe. 

Romi na prostoru Hrvatske žive više od šest stoljeća. Prvi pisani dokument u kojem se spominju Romi u Dubrovniku datira iz 1362. godine. Tada su Egipćani” Vlaho i Vitan dali u zalog zlataru Radenu Bratoslaviću osam velikih srebrnih remena (pojaseva). Budući da se radi o trgovačkom spisu možemo pretpostaviti kako su Romi već tada bili i stanovnici Dubrovnika. Desetak godina kasnije spominju se i u Zagrebu. Povjesničar Ivan Krstitelj Tkalčić (1840. – 1905.) u Povijesnoj spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba iz 1885. navodi da su Romi u hrvatske krajeve dolazili između 10. i 15. stoljeća, kao dio najbrojnije romske skupine koja se kretala prema središnjoj Europi preko Male Azije i jugoistočne Europe. Još od 14. stoljeća Romi se spominju u hrvatskim povijesnim zapisima, spomenicima, kao i u dokumentima koje je donio Hrvatski sabor od 1609. do 1635. godine. Početkom 15. stoljeća velika grupa Roma pojavila se u Njemačkoj – Leonbergu, Hamburgu, Lübecku, Rostocku, Stralsundu i Greifswaldu. Otprilike u isto vrijeme pojavili su se u Alzasu i Colmaru u Francuskoj. Godine 1418. došli su u Švicarsku, 1420. u Belgiju, a zatim i u Nizozemsku. O tome svjedoče razne gradske kronike i brojni slični zapisi.

„Posjeta Roma" vunena tapiserija, nepoznatog autora iz 1490. godine

Hodočasnička putovanja i provodna pisma

Romi su se pred zidinama europskih gradova pojavljivali u većim grupama. Predvodili su ih ljudi koji su se predstavljali s visokim titulama (kneževa, vojvoda ili grofova). Ti su predvodnici nosili bolju odjeću od ostatka grupe i jahali su na konjima. Najčešće su imali provodna pisma ili preporuke crkvenih vjerodstojnika i sekularnih vladara koja su im osiguravala pratnju i zaštitu od napada te omogućavala prijateljski i gostoljubiv doček. Takvi dokumenti izdavani su na ime jedne osobe te su garantirali slobodno i sigurno putovanje nosiocu i njegovoj pratnji. Jedno od takvih provodonih pisama, često spominjano u povijesnim spisima, pismo je koje je izdao kralj Sigismund (1368. –1437.) tijekom zasjedanja sabora u Konstancu (1414. – 1418.). Ovim dokumentom dopustio je Romima slobodno kretanje njegovim teritorijem. S obzirom na neujedinjenost Europe, Romi su tragali za pismom preporuke koje bi im pružalo zaštitu na cijelom prostoru. Takvo pismo mogao je izdati jedino papa. Prvi zapis o papinom pismu preporuke daira iz 1422. godine, a naknadno se pojavljuju i provodna pisma drugih papa. Uz prava” pisma, bilo je i puno krivotvorina pa je zbog toga upitna i vjerodostojnost ovih pisama. 

prva migracija
Provodno pismo kralja Fridriha III Habsburga izdano knezu Michaelu iz 1442. godine

Prva protjerivanja i progoni Roma

Za vrijeme prvih dolazaka u središnju i zapadnu Europu Romi su bili prijateljski prihvaćani jer su se predstavljali kao hodočasnici i kod sebe su imali provodna pisma vjerskih i državnih poglavara. Ipak, starosjedioci su ih gledali s nepovjerenjem zbog njihova drugačijeg izgleda, crne” kože, strašne” pojave i drugačijih običaja. Proricanje sudbine i vračanje kojim su se bavili izazivalo je nezadovoljstvo vjerskih poglavara koji su strahovali za duše vjernika. Česte optužbe za krađe i špijunažu doprinijele su stvaranju slike o Romima kao nepouzdanim” i nečasnim” ljudima. Iako optužbe nikada nisu bile dokazane, ta se loša slika o njima zadržala stoljećima. Zbog toga su uslijedile zabrane ulazaka u gradove te progoni ako bi se oni, usprkos zabranama, vratili. Od 15. do 18. stoljeća progoni i protjerivanja Roma bili su dominantni širom Europe.

Pismo federacije njemačkih gradova, kneževina i županija iz 1529. godine kojim se proglašava ne toleriranje i progon Roma na teritoriju federacije

Romi u Osmanskom carstvu

Neki povjesničari smatraju da je Osmansko Carstvo na području Balkana imalo ključnu ulogu u procesu formiranja romske povijesti i razvoja njihove kulture i jezika. Status Roma ondje bio je znatno povoljniji u usporedbi sa statusom Roma u zapadnoj Europi gdje su progoni bili učestali.

Na balkansko područje velik broj Roma stigao je za vrijeme turskih osvajanja u 14. i 15. stoljeću. Svi stanovnici Osmanskog Carstva, pa tako i Romi, bili su popisani u poreznim knjigama i obavezni plaćati porez. Prvo spominjanje Roma u poreznim knjigama zabilježeno je u zemljišnom registru nikopoljskog sandžaka”, a datira iz 1430. godine. Stanovništvo Osmanskog Carstva s obzirom na vjersku pripadnost bilo je podijeljeno u dvije kategorije, prave vjernike” (muslimane) i nevjernike” (kršćane). Romi koji su živjeli na ovim prostorima prije turskog osvajanja bili su kršćani pa su se ubrajali u kategoriju nevjernika”. Drugi dio Roma stigao je na ove prostore zajedno s turskom vojskom, kao njezini pripadnici, zanatlije u službi vojske ili jednostavno kao dio stanovnišva koji je išao za osvajačima. Taj dio Roma bio je muslimanske vjeroispovijesti. U poreznim knjigama popisivane su kršćanske i muslimanske romske obitelji, iz čega je vidljivo da je broj Roma kršćana dominantan u odnosu na broj muslimana. Takva je situacija potrajala do 19. stoljeća kada je broj Roma muslimana znatno porastao. Pretpostavlja se da je to uzrokovano višestoljetnim preobraćanjem na islam. Problem za administrativnu upravu predstavljali su Romi nomadi od kojih je teško naplaćivala porez pa ih se različitim kaznama pokušavalo prisiliti na trajno naseljavanje. Nakon pada Osmanskog Carstva Romi su ostali u okviru granica balkanskih država te je njihov razvoj bio povezan s razvojem većinskog stanovništva.

Romska djevojčica

Start typing and press Enter to search