Savez Roma u Republici Hrvatskoj
“KALI SARA“, nastavlja dugogodišnju tradiciju Udruge za promicanje obrazovanja Roma u Republici Hrvatskoj (UZOR) “KALI SARA” i jedna je od najaktivnijih romskih udruga koja djeluje na području cijele Republike Hrvatske i okuplja najviše članova romske zajednice. Također, struktura članstva Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“ govori o odličnoj suradnji sa brojnim udrugama romske nacionalne manjine, a posebno sa Vijećima romske nacionalne manjine na razini županija, gradova i općina. Osnovana je u srpnju 2007. godine, a njen osnivač i prvi predsjednik bio je gospodin Veljko Kajtazi, saborski zastupnik dvanaest nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.

Kontakt brojevi/mailovi:

SUZANA KRČMAR, predsjednica

00385 (0)1 8887 673 predsjednik@kalisara.hr
00385 (0)95 826 5806

ANDREA ŠIMEK, tajnica

00385 (0)1 8887 673
tajnik@kalisara.hr
00385 (0)95 826 5806


Prva migracija Roma – iz Indije u Europu

250. pr.n.e. – 1480.

Prva migracija Roma - iz Indije u Europu

Različite teorije o početku migracija Roma i njihovom dolasku u Europu uglavnom su temeljene na lingvističkim i kulturno–antropološkim istraživanjima. Romi govore romskim jezikom, Romani chibom, koji pripada grupi indoeuropskih jezika. S obzirom na to da gotovo sve danas živuće grupe Roma imaju zajedničku jezičnu osnovu, može se zaključiti da je seobu započela homogena grupa Roma. Stručnjaci su rekonstruirali smjerove njihovih migracija, prije svega, s obzirom na dijelove leksika i gramatike koje su putujući preuzimali od drugih naroda s kojima su živjeli.

Godine 1927. Ralph Lilley Turner (1888. – 1983.), britanski stručnjak za orijentalne studije, postavio je opće prihvaćenu teoriju prema kojoj su Romi prvo emigrirali iz središnje Indije u dijelove sjeverne Indije, još prije naše ere, te su tamo ostali neko vrijeme. Put su nastavili preko Perzije i Armenije u Malu Aziju, Bizantsko Carstvo i u Grčku.

Kasnije legende koje govore o perzijskom razdoblju za vrijeme vladavine Bahrama V. (420. – 438.) spominju narod Lura koji je Perzijance i njihova vladara zabavljao glazbom, a putovao je na konjima. Neki povjesničari Lure identificiraju s Romima. Pretpostavlja se da su Perziju napustili prije arapskog osvajanja u 7. stoljeću, a povjesničari i jezikoslovci to tumače na temelju činjenice da je romski jezik uključio u svoj vokabular perzijski jezik, ali ne i arapski.

Zbog malog broja armenskih riječi u romskom jeziku pretpostavlja se da su Romi samo prolazili Armenijom na putu prema Europi. S druge strane, romski jezik sadrži velik broj grčkih riječi, a i velik dio grčke gramatike, iz čega se zaključuje da su Romi duži period boravili na prostoru Bizantskog Carstva. Osim ove, postoje i druge teorije o uzroku utjecaja drugih jezika na romski. Primjerice, s nekim su narodima ostvarili intenzivne ekonomske odnose pa su od njih preuzeli veći broj riječi, bez obzira na to koliko su u toj zemlji boravili. Prvi dokaz o postojanju Roma u Bizantskom Carstvu datira iz 1280. godine –pismo u kojem se govori o sakupljanju poreza od Egipćana”. Uz termin Egipćani”, Grci su Rome nazivali Athinganima” i Aiguptosima”. Neki lingvisti smatraju da su ti termini poslužili kao osnova izvedenicama naziva za romski narod na drugim jezicima. Athingani” je tako u osnovi naziva na češkom jeziku Cikan”, slovačkom jeziku Cigan”, njemačkom jeziku Zigeuner” i talijanskom jeziku Zingaro”. Termin Aiguptos” u osnovi je naziva na engleskom jeziku Gypsy”, španjolskom jeziku Gitano” i francuskom jeziku Gitan”.

O boravku Roma u bizantskoj provinciji na Peloponezu također postoje brojni zapisi koji datiraju još iz 800. godine pa nadalje. U religioznim tekstovima spominju se Athingani” kao ljudi koji proriču sudbinu, provode obrede i utječu na druge svojim “nekršćanskim” životom. Kasniji zapisi talijanskih i njemačkih putnika, hodočasnika prema Svetoj Zemlji Palestini, iz 14. i 15. stoljeća svjedoče o njihovu susretu s Romima na Peloponezu. U tim zapisima spominju se različiti termini za Rome, ali se opisi naroda podudaraju. Opisuju ih kao tamnopute i neuglednog izgleda koji žive u kolibama čiji su krovovi prekriveni trskom, a bave se mnogim zanatima, primjerice obućarstvom, potkivanjem i kovanjem.

Start typing and press Enter to search